Prica o smrti

Prica o smrti

Živio, kaže ta prica, nekakav covjek u Samarkandu, bio ugledan i imao slugu. Pošalje on toga slugu jednoga dana u bazar, da mu, nešto kupi. Ne proðe ni pola sahata, vrati se sluga sav izbezumIjen : prestrašen. „Daj mi", veli „gospodaru, najbržega konja da bježim u Buharu. U bazaru sam vidio svoju smrt, hoda bazarom, i kad me ugleda, razgoraci na mene oci. Došla po mene". Gospodar bijaše milostiv i dade slugi najbržega konja da bježi iz grada. Ali se potom nešto dosjeti, bi mu cudno kako to da njegov sluga vidi baš svoju smrt. Požuri stoga u bazar da provjeri, kad stvarno - po bazaru šeta smrt njegovog sluge. „Što mi uplaši slugu, nevoljnice crna?" - upitat ce je gospodar. A smrt, mrtva - hladna, kakvu ju je Bog i stvono, rece: „Nisam ga htjela uplašiti, samo sam se zacudila kad sam ga vidjela ovdje, u bazaru. Otkud on tu, kad veceras s njim imam sastanak u Buhari?"

Da, u Buhari, prema kojoj nesretni sluga galopira na najbržem konju svoga gospodara.

Takva je smrt, okrutna i ustrajna, nemilosrdna i bezdušna, ponekad nepredvidiva i nestašna, ali uvjek vjerna, poslušna i nepogrešiva.Ako vas napuste svi u životu, smrt sigurno nece.Cekat ce vas na ugovorenom mjestu. Kad je sretnete, ne okrecite glavu od nje, ne korite je, ne ljutite se na nju, ne cudite se što baš vas traži. Ne vrjedi. Nego je pogledajte pravo u oci, ne trepcuci, i recite joj: "Evo mene!Jesi li se umorila?" I spomenite se pred njom, oci u oci s njom Kuranskog ajeta: "A vi ste smrt priželjkivali prije nego što ste se s njom suocili, pa ste je, eto,ocima svojim vidjeli." (Kuran,Ali Imran,143.).

Izvor- Džafer Obradovic (Bosna u Ogledalu)